Parizer (organima gonjenja poznat i kao Lionac i kao Bolonjac)
Kod nas je ove godine u visoku politiku na velika vrata ušao prehrambeni proizvod koji zasigurno ne bismo očekivali na prijemima uobičajenim za političke poslenike. U politici bismo se nadali kavijaru ili tartufima, kad ono: zaskočio nas parizer. Parizer bismo prije našli kod birača, recimo na građevini, gdje je, uz paštetu, a za doručak ili užinu, česta dekoracija uz četvrt hljeba, s kojim se jede (hljeba je puno, on je dobar ko hljeb, a parizer dođe onako samo da ga poklopi). Političari su na drukčijoj dijeti.
Ne samo da je ušao u politiku, parizer je i ozbiljan kandidat u izboru za riječ godine koju trenutno provodi filološko udruženje “Reči”.
U galeriji naših kobasica i salama parizer djeluje nekako blijedo i dobroćudno. Uporedite ga samo sa krvavicom ili švarglom, koji će ne jednog tankoćudnog zapadnjaka baciti na teške muke, pa čak i sa sremskom ili kulenom, čiji se dominantan miris razliježe po cijeloj kući čim ih zasječete. Parizer je drukčiji, blagog je mirisa i ukusa, blag je i na stomak, troše ga i čiraši. Valjda je zato i dozvolio da ga političari zloupotrebljavaju.
Nije, ipak, parizer sve samo bljedilo i običnost. Ime mu je glamurozno, dolazi iz grada svjetlosti i grada aspiracija vaskolikih istočnoevropljana (svaka druga varošica je mali Pariz). Kao i mnoge druge nazive za prehrambene proizvode iz srednjoevropskog kulturnog kruga i ovaj smo dobili iz austrijskog njemačkog (ta varijanta se od one u Njemačkoj i ponajviše razlikuje u terminologiji kulinarstva), gdje glasi Parieserwurst ‘pariska kobasica’. Riječ parizer koristi se i u mnogim drugim jezicima, od makedonskog, preko rumunskog (Bukurešt je bio najveći mali Pariz) do ruskog. Ista ta ili slična kobasičarska rukotvorina sjevernije u Njemačkoj zove se Lyoner ‘Lionac’, po jednom drugom francuskom gradu, Lionu, odakle je svojedobno u protestantski dio Njemačke bilo protjerano mnoštvo Hugenota (neki su, očigledno, pod miškom ili u zembilju imali i parizer, zapravo lionac).
U američkom engleskom se, opet, parizer naziva po italijanskoj Bolonji: Bologna sausage ‘bolonjska kobasica’. Kako Amerikanci vole da kasape strane nazive, ovaj se u razgovornom jeziku pretvara u baloney. Što je najzanimljivije, ta riječ je razvila i dodatno kolokvijalno značenje pa se upotrebljava za besmislice, budalaštine.
Kako je kod nas ljudstvo u posljednjim decenijama izrazito podložno bantustanskom kopiranju svega iz engleskog jezika, pokušaćemo na kraju da prekopiramo i ovo novo značenje. Zaključićemo konstatacijom da je sva politička akrobatika oko parizera obični parizer.
[preuzeto iz BLIC-a 15.X 2023.] Danko Šipka